Tko je bio Thomas Ambose Bowen?

Prije pedeset godina u pomorskom mjestu Geelong u Australiji samouki Thomas Ambose Bowen počeo je upotrebljavati principe terapije koju danas poznajemo pod njegovim imenom. Tom, kako ga rado nazivaju u Australiji, rođen je u Melbournu 1916. godine, u obitelji koja nije imala mogućnosti da mu pruži dugotrajno školovanje. Zbog toga je morao napustiti školu u 14. godini i početi s radom kao dostavljač mlijeka, djelatnik u tvornici vune i kao pomoćni stolar. Njegov zadnji posao pred zapošljavanje bio je u tvornici cementa.

Tom je bio oženjen i imao je troje djece, dvije kćeri i sina. Njegova obitelj je u vremenima imigracije iz Engleske bila jako aktivna u organizaciji (Salvation Army) koja je pomagala ljudima u nevolji. I sam je tu obiteljsku tradiciju nastavio sve do svoje smrti.

Svoju karijeru u manualnim terapijama započeo je kao pomoćni maser u športskim klubovima, gdje je pomagao trenerima i maserima. Susretao se s manjim brojem manualnih terapeuta, promatrao ih je i prakticirao različite manualne tehnike. Tako je razvio svoj način – manje bolnu, nenasilnu manualno-vibracijsku tehniku. Nije prošlo mnogo vremena prije nego se raširio glas o njegovim izvanrednim sposobnostima rješavanja kompliciranih i tvrdokornih mišićno-skeletnih problema koje nisu mogle riješiti druge terapije. Ipak se u 43. godini, na poticaj suradnika, prijatelja i obitelji, odlučio u potpunosti posvetiti svom novom radu. Tako se do 66. godine u cijelosti posvetio liječenju.

Poznato je da ga je zanimala tradicionalna kineska medicina, posebno “teorija meridijana”. Također je bio izrazito osjetljiv na najmanje energetske promjene u tijelu; tijelo je doslovno znao čitati.

Australska vlada počela je posebno paziti na njega 1975. godine kada je provela anketu o upotrebi komplementarnih/tradicionalnih terapija u državi. Anketa je pokazala da je godišnje liječio približno 13.000 ljudi te da je bio među najuspješnijim terapeutima.

Komplementarna i alternativna medicina u Australiji u njegovo vrijeme nisu bile tako organizirane kao danas, zato se želio nazvati osteopatom, da bi njegovi klijenti mogli dobiti povrat novca od zdravstvenog osiguranja. Pokušao je postati član društva osteopata, ali mu to nije uspjelo jer nije imao priznato službeno obrazovanje. Zapisi iz intervjua društva osteopata jedini su dokumenti s njegovim objašnjenjima svoga rada. Iako je bio jako šutljiv, samo nakratko je pojasnio da manipulira mišiće i da osjeća vibracije koje dolaze iz živčanog i energetskog sustava. U kombinaciji s palpacijom i vizualnim pregledom osobe, brzo bi osjetio gdje je tijelo u neravnoteži i što mora uraditi da ga ponovno vrati u ravnotežu.

Tom je imao jako dobro razvijen osjećaj za palpaciju, što mu je omogućavalo da izrazito brzo osjeti strukturnu i energetsku neuravnoteženost. Razumio je također važnost strukturnog integriteta za pravilno fiziološko djelovanje tijela. Njegov cilj je bio razviti tehniku stimulacije mekih tkiva, koja bi mogla izazvati strukturnu reorganizaciju i poboljšati fiziološke funkcije. Terapija koju je razvio ne sadržava samo tehniku za fizičku uravnoteženost tijela. Bowen je zasnovao svoj pristup na razumijevanju toga da su ljudi mnogo više od skupine pojedinačnih fizičkih stanica, te da svaki čovjek ima prirođenu mogućnost za samokorekciju i samoozdravljenje. Također je vjerovao da ozdravljenje ne omogućuje terapeut, ali je prenositelj podražaja u klijentov organizam.

Njegov cilj je bio sveukupna sustavna integracija koja bi se odrazila na klijentovo fizičko i psihičko stanje, promjenu držanja, stanje živčane napetosti, protok u krvnom i limfnom sustavu te normalizaciju i optimalno djelovanje mekih tkiva.

Mnogo svog vremena i znanja posvetio je radu s osobama s invaliditetom, a osobito je pomagao osobama s cerebralnom paralizom. Dugo godina je s njima radio svaku drugu subotu, pri tome su mu pomagali volonteri koji su njegovo djelo nastavili raditi i poslije njegove smrti.

Svoje znanje nije prenosio, dozvolio je samo šestorici terapeuta da ga promatraju dok radi. Tom svoj rad nije dijelio s javnosti ili s osobama koje nisu imale kvalitetno prethodno znanje. Iako ni sam nije imao priznate kvalifikacije, po pričanju promatrača i obitelji, neprestano je učio i usavršavao se. Tom Bowen je svoje djelo razvijao i usavršavao sve do svoje smrti 1982. godine.